Zum Zum

Dobar komentar g. Brune Herljevića prenosim u cjelosti

Treba li nama sportskim novinarima uopće posao? Hoće li se drugi put Joško Jeličić ili Igor Štimac prije gostovanja u nekoj sportskoj emisiji pogledati u ogledalo i reći: ‘Zašto sam ja stručni komentator za nogomet’? Hoće li se možda Zlatko Dalić probuditi jednog jutra uz misao o napuštanju svoje profesije? Trebaju li se Ćiro, Otto i ostali nogometni mudraci prebaciti s nogometa na šah pod stare dane? Što će nama svima posao kada ga onako, usput s nogu, kao za šankom u birtiji, obavlja tko hoće?

U današnjem sveopćem kaosu laži lijepo je čuti nekog komu se može vjerovati.
Zato tekst g. Ive Goldsteina prenosim u cijelosti.

U Hrvatskoj se godinama događaju mnogobrojne gadosti. Jedna od najvećih je dugogodišnja šutnja akademske zajednice na zbivanja u društvu. Djeluju, kao da ih se to ne tiče. A kada progovore onda se dešava ovo: 'Dodjela počasnog doktorata Milanu Bandiću'.
Post g. Puljka prenosim u cijelosti.

Slušajući najavu novog, strožeg, zakona za promet cestama upitao sam se a gdje je nestao stari.

Čovjek bi pomislio da je političarima svaki prosvjed trn u peti. Ali nije tako, dapače, oni vole prosvjed ali 'miran prosvjed' čak i više nego kada ga uopće nema. Jer miran prosvjed njima donosi miran san.

Htio sam s nekoliko riječi osvrnuti se na zagrebačko događanje otkrivanja spomenika Franji Tuđmanu ali pročitavši odličan članak novinara i kolumniste Tomislava Klauškog '24 sata' odlučio sam prenijeti ga u cijelosti.

Ako ste pokušali izvaditi građevinsku dozvolu susreli ste se s bezbroj administrativnih nebuloza. Treba za to, godina i pol. Na televiziji maksimalno 30 dana a u pojedinim slučajevima i samo 2.

Prije nekih trinaestak godina otvorili smo svoje prve Facebook profile. Ljudi su tada bili susretljivi i dobronamjerni u tom novom digitalnom druženju. Dodavalo se sve. Ljudi su prihvaćali i dijelili prijateljstva. Već poslije nekoliko mjeseci skupilo se preko 500 prijatelja a poslije dvije godine 2500. Osobno, onda a niti danas, trinaest godina kasnije u tom digitalnom druženju ne vidim ništa posebno. Više je to sprega malih kompjutera koje nosimo na dlanu i sadržaja bez kojih bi ijedni i drugi bili nepotpuni i neinteresantni.

Kada se spomene pametni telefon ljudi najčešće pomisle na iPHONE ili Samsung. Uz tešku muku prisjete se još eventualno dva branda i tu je kraj.

Zamislite raspravu kada bi netko javno predložio da se ukinu zebre na prometnicama hrvatskih gradova. Maloumnici bi kidali kosu, hvatali se za glavu, i vjerojatno puknuli jer njihova tanka linija pameti to ne bi izdržala.