Automobil privilegija jedne generacije

Salon automobila u Beogradu kao i ostali saloni automobila po cijelom svijetu danas donose gomilu plastikerosa i automobila izgubljenih u vremenu i prostoru koji ganjaju profitabilnost i populizam. 

Kinezi ganjaju Europljane. Europljani Kineze. A jedni i drugi Amerikance. Amerikanci rade još uvijek nešto za sebe ali i to nema jasnog smjera. Kako je i moguće danas imati jasan smjer pored tolike gomile besmislica poput hibrida, električnih automobila, autonomnih vozila, letećih automobila, lebdećih i slično.

Svi današnji automobili proizvode se po sistemu maksimalna ušteda uz očajni pokušaj zadržavanja velikih profita i bjesomučnog rasta bez kojeg kapitalizam ne opstaje. Kapitalizam je nešto najgore što je čovjek ikada izmislio. Zbog njega se vode ratovi, zbog njega ljudi gladuju, zbog njega ćemo jednog dana uništiti sami sebe i ovu prelijepu planetu. Kapitalizam izvači iz ljudi ono najgore u njima.

Ugrađuju se u automobile gomile beskorisnih, kvazi sigurnosnih uređaja koji ne služe ničemu. Kako da budu sigurnosni kada vozači na njih ne obraćaju pažnju jer su dosadni i maltretiraju. Do 2023. godine mogli su se isključiti ali po direktivi EU od 2024. godine to više nije moguće. Sustavi se mogu  isključiti samo pri polasku ali pri ponovnom paljenju automobila sve je postavljeno na tvorničke postavke. Pa tako ljudi postupaju dvojako. Jedni se pokušavaju naviknuti na sva ta pištanja, svijetljenja, čupanja i ignorirati to, što onda dovodi do pitanja čemu sve to. A drugi, svaki puta kada sjednu u automobil sve pogase kao npr. ja.

Konkretno na Toyoti CHR 2026. godina treba mi 17 klikova da bih to isključio. I to ne baš sve. Mnogo toga ostaje. Ja spadam u one kojima to izuzetno smeta i iritira a osobito line control koji čupa volan iz ruku kada je uključen.

Sljedeća beskorisna glupost je aplikacija na koju se automobil spaja i bez koje nema navigacije. A ta aplikacija pokazuje nekoliko besmislenih i glupih podataka tipa koliko je auto prešao kilometara koliko još ima benzina i jesu li sva vrata zatvorena pa stalno šalje obavijesti na konto toga. Prati nam kretanje i bilježi sve kilometre na karti koje smo prošli. Sloboda kretanja značajno nam je time narušena. Kamere na svakom koraku. Mantru koju nam već duže vrijeme pokušavaju uvaliti, “sigurnost prije slobode" je točka na i naših života.

Automobili koji su oduvijek bili sinonim slobode sada postaju robot za praćenje našeg kretanja. Svi imaju GPS i crne kutije koje su obavezna oprema svakog novog automobila. Ne možemo više napraviti niti jedan metar vožnje a da to nije zabilježeno. Zabilježena je i naša brzina i naše radnje poput isključivanja sigurnosnih elemenata, kvazi sigurnosnih. Zabilježeno je naše raspoloženje i naše lice jer jedna kamera stalno gleda u nas i kao šalje upozorenje da popijemo kavu ako smo umorni.

Sve statistike koje prate korištenje automobila i njihovih sigurnosnih elemenata nisu pokazale značajniji pad prometnih nesreća pa ti elementi ne opravdaju svoje postojanje. Više nas ometaju nego nam koriste. Postoje već tjunerske kuće koje se bave čišćenjem automobila od elektronike i vraćanja na izvornu mehaničku čistoću. Bez digitalija i elemenata praćenja.

Zato su današnji oldtimeri toliko popularni i dobivaju na cijeni. “Čist automobil “

Sljedeća besmislena glupost je autonomna vožnja i autonomni automobili. Čemu to? Koja je svrha automobila koji voze sami. Usporit će promet, automobila će biti još više, bit će vrlo skupi. Također autonomni taksi, kakva je to glupost i besmislenost. Pokretati će ga, kao AI. Kako bi on preko taksiranja mogao vratiti novce koje takav taxi košta. Bilo bi bolje da se fokusiramo na javni prijevoz. Automobila je globalno ionako previše, autoceste i gradovi pucaju po šavovima.

Stručnjaci Googlea kažu da AI (sadašnja 2026. god. koju mi poznamo) nije umjetna inteligencija nego su to botovi za obradu teksta, čitanje teksta i na temelju toga donošenja odgovora na pitanja koja mi postavljamo a prava umjetna inteligencija bi se njihovoj procjeni mogla pojaviti za jedno šest do sedam godina. Još prije 10 godina u Googleu su odlučili raditi autonomno vozilo i to na način da gomila programera upisuje moguće situacije koje bi se mogle dogoditi tijekom vožnje u svakodnevnom prometu. Kada su upisali 5 milijardi situacija shvatili su da su došli tek do pola puta i odustali od tog modela. Odlučili su da sada botovi prate uobičajene vožnje i pokušaju skupiti te podatke. Autonomno vozilo razine 5 i prava AI ne postoji niti će postojati u skoroj budućnosti. Fejkovi sa daljinskim upravljanjem, sa čovjekom koji sjedi unutra i upravlja džojstikom to nije autonomna vožnja to su gluposti .

Automobila bi trebalo biti sve manje i da po obliku budu sve manji, ovakvi kakvi su sada pojeli su nam prostor, uzeli nam zrak.

Do 1960. godine automobili su bili tehnički nepouzdani. Znali su se kvariti na putovanjima i ostavljati vozače i putnike pored ceste. Poslije 1960. do 2000. godine automobili su se tehnički usavršili, postali su pouzdani i u pravom smislu riječi prijatelji ljudi pružajući nam slobodu kretanja, bezbrižnu slobodu kretanja i uživanja na dužim i kraćim relacijama. 

Poslije 2000 godine broj automobila na globalnoj razini prešao je prihvatljivu razinu. Ceste, autoceste i gradovi postali su pretrpani automobilima a stampedo na autocestama, cestama i gradovima pretvorio se u teret. Traženje parkinga, zabrane, kamere, rigorozni zakoni, visoke kazne, brutalna policija kao u Americi pretvorili su vožnju u stres, horor i nešto neodrživo. Kako će to biti u budućnosti teško je i predvidjeti zato je automobil u pozitivnom smislu bio privilegija samo jedne generacije. Danas, mnogi mladi ljudi ne žele ni čuti za automobil.

Koliko danas na svijetu ima automobila?

Procjene se razlikuju ovisno o tome broje li se samo osobni automobili ili sva cestovna vozila, ali danas se u svijetu nalazi otprilike 1,4 do 1,5 milijardi osobnih automobila.

Ako se ubroje i kamioni, autobusi, kombiji i druga motorna vozila, ukupan broj cestovnih vozila prelazi 1,6 milijardi. Previše brate, zaista previše.