Hrvatska, država visokih cijena
Nisam bio ljubitelj kune. Čekao sam da se uvede euro. Ali da je euro uveden u krivo vrijeme u vrijeme inflacije i da je to bio potpuno pogrešan tajming to sada svi vide.
Trebalo bi guvernera Vujičiča pitati šta on misli o tome je li uvođenje eura povećalo cijene. Jesu li su trgovci zaokruživali cijene prema gore. Dali izjednačavaju 1 za 1. Dali je to zbog uvođenja eura. Inflacija je jedno a uvođenje eura drugo. Trenutak uvođenja eura za vrijeme inflacije pokazao se katastrofalnim.
Da je sada na tržištu kuna cijene ne bi mogle tako divljati. Psihološki nitko ne bi htio prihvatiti cijene od 150, 200 ili 350 kuna za tanjur hrane u restoranu. Ljudi bi se bunili, protestirali, izašli na ulice. A sada se olako prihvaća da to bude 10, 20 ili 35 eura. To je brojčano 10 puta manje pa je psihološki bliže a u stvari dalje.
Više ne možemo množiti cijene s kursom 7.534 jer treba ukalkulirati 30 posto, barem 30 posto inflacije pa je realno sada množiti svaku cijenu u eurima s 10 da bi se dobio približno normalan iznos i vrijednost u nekadašnjem kunama.
Pa kada tako pomnožimo onda vidimo koliko je u stvari sve abnormalno skupo. Cijene u Londonu niže su nego u Hrvatskoj. Imamo najviše cijene na svijetu.
Mi se svim silama u Hrvatskoj trudimo da izjednačimo cijene sa onima koje smo imali prije uvođenja eura. Kava je bila 10 kuna, ćevapi 25, kuglica sladoleda 5 kuna, hlače 100.
Silno želimo i stremimo da to sve košta isto ali sada u eurima. Kava 10 eura, ćevapi 25 eura, sladoled 5 eura, hlače 100 eura. Majstori su se za sebe već pobrinuli. Prije je maljerija koštala 15 kuna po metru sa materijalom, sada košta isto ali u eurima. Zato cijene nekretnina ne mogu padati već rastu a bajke države da će spustiti cijene nekretnina namijenjene su valjda samo još njihovim glasačima. Koji usput rečeno ne glasaju za njih zato jer ih podržavaju a to pokazuju ankete o podržavanju rada vladi, već glasaju za njih zato što su kupljeni privilegijama koje koriste i time održavaju svoje uhljebničke pozicije. Sada im nude i rad od kuće.
Svima se dopalo postaviti cijene u eure onako kako njima paše i kako se njima sviđa bez ikakve prave ekonomske računice. Kako trgovci tako majstori tako država i tako kumice na placu. Nema natrag.
A sada još i novi porez. Samo podmukla država misli da može prodati foru kako će se uvođenjem novog poreza na nekretnine smanjiti cijene nekretnina. Nikad niti jedno uvođenje novog poreza nije donijelo za građane nešto dobro. Poreza ima toliko da im se više ne zna ni broj. A najnepravedniji porez od svih je PDV kojeg ljudi plaćaju na sve, na baš sve, na sve na svijetu na sve što imaju, na zrak i vodu na kruh i mlijeko, na bebe na lijekove na stare i mlade na sve što čujemo vidimo i osjetimo taj je porez brutalno okrutan.
Pored tog poreza ne bi trebao niti jedan drugi, to je porez svih poreza, užasno nepravedan užasno brutalan. Smisao poreza je dati nešto državi od onoga što se proizvede i na čemu se zarađuje a ne od onog što služi za život i od čega se živi.
Percepcija je sve, pa tako i poreza. Ljudi se privikavaju i na dobro i na loše. Prihvaćaju i žive jer im drugo ne preostaje ali ne zauvjek. Jednom se i ta čaša strpljenja napuni i prelije.