Vozili smo novu Toyotu C-HR Hybrid: test, Moderan, decentan, harmoničan i odličan
Troši li on zaista tako malo da je održiva ekonomska računica?
Funkcionira li hibridni pogon dobro?
Radi li CVT mjenjač, dobro ili loše?
Novi Toyotin crossover C-HR u opciji hybrid povezuje benzinski motor 1,8 snage 98 konjskih snaga (16 ventila lančani pogon s tehnologijom VVT-i), sinkroni izmjenični elektromotor s permanentnim magnetom snage 53 kw i bestupanjski CVT automatski mjenjač.
Izgledom novi C-HR vrlo je moderna kreacija Toyotinih dizajnera. Svakako je pohvalno da su se upustili u novi svemirski izgled. Kada god dizajneri naprave neku lijepu kreaciju ona obično ne završi na tekućoj traci. Svaki automobil mora imati prostor za putnike straga i prtljažnik u kojeg nešto stane. Ako napravimo futurističku nisku siluetu moramo biti svjesni da je funkcionalnost smanjena a takav automobil neće dobro proći na tržištu. Dok se zadovolje svi praktični, funkcionalni, sigurnosni kriteriji novi automobil pretvara se u ono što poznajemo i koristimo već jedno stoljeće s malim izmjenama ovako ili onako.
Tako je Toyota s novim modelom C-HR malo riskirala te oduzela dobar dio prtljažnika i putničkog prostora straga ne bi li izašla na tržište s novim malo drugačijim i poprilično lijepim dizajnom koji će zasigurno biti prepoznat od strane budućih kupaca.
S popriličnom rezervom i stavom nepovjerenja prišao sam vožnji. Mnogo prethodnih kritika o CVT mjenjaču koji radi kao i mjenjač skutera doprinijeli su tome. Bestupanjski piramidalni je to pogon za kojeg sam duboko bio zabrinut. Nešto me tjeralo na uvjerenje da to radi po svom, da sklopovi benzinca i elektromotora pocukavaju, pale pa gase u neprimjerenim trenucima a motor zbog VVT-a zavija kao vuk. Pogriješio sam.
Toliku dozu harmonije i sklada u radu nisam susreo kod mnogih klasičnih benzinskih i diesel motora s ručnim mjenjačem. Dapače, mnogi od njih prodali bi dušu vragu da voze tako uglađeno, meko i tiho kao ova nova Toyota C-HR Hibrid.
Automobil na prvu iskazuje dozu aristokracije. Kožni kokpit, kožni volan materijali unutrašnjosti, dizajn instrument ploče u cijelosti napravljen je plemenito. Sve daje notu decentnosti. Lijepo. Ono što nije lijepo, sjedenje je na zadnjoj klupi. Putnici skloni klaustrofobiji ne bi trebali sjesti otraga jer su bočni prozori toliko mali da izgledaju kao puškarnice na bunkeru a naslon za laktove nije u ponudi ni u jednoj opciji.
Dinamika vožnje je odlična, volan je direktan i precizan, ubrzanja su tečna, ovjes je perfektan a paljenja i gašenja benzinskog tihog motora potpuno su neprimjetna. CVT mjenjač odrađuje posao na svoj karakterističan način puštajući okretaje motora prema gore pri dodavanju gasa što pomalo zbunjuje vozača jer se sječe dojam slabijeg ubrzanja ali naravno to nije tako čemu u prilog govore brojke ubrzanja i međuubrzanja. Problem ako to tako možemo nazvati javlja se u jednoj vrsti iluzije. Mjenjač trenutno pusti gasa onoliko koliko smo ga stisnuli pa se to i primijeti a sukladno tom zvuku, nemamo tolika i ubrzanja. Naravno, samo automobili ili motori s gomilom konjskih snaga isporuče trenutno onoliko brzine koliko je sukladno zvuku motora. Eto to je jedini problem CVT mjenjača koji inače radi perfektno onako kao strujni automobili koji uopće nemaju mjenjače pa cijelim ubrzanjem kontinuirano vuku.
Meni je ovo zabavno, odlično, a kada sve to spojim s Toyotinom kvalitetom i 5 godišnjom garancijom postaje vrlo prihvatljiva opcija za kupnju. Ne sviđa mi se zadnja klupa ali sve ostalo, moderan izgled, napredna tehnologija i Toyotina vrhunska kvaliteta spadaju u kategoriju palca gore.
A sada ono najbitnije, potrošnja goriva. Ona je na testu iznosila 7,1 litra na sto pređenih km. Puno. Ali to je tako kod benzinskih motora. Oni uvijek imaju veći raspon od deklariranog od npr. diesel motora. Kada kod diesel motora piše potrošnja 3,5 l na testiranjima nikada ne prelazi 5,5. A benzinci kojima tvornički piše podatak 4,5 litara, na testu uvijek pokazuju 8,5. Deklarirana potrošnja za C-HR glasi ovako. Grad 3,5 vanjska vožnja 4,1 kombinirano 3,8 litara. Kako se na testu uvijek stišće do kraja 7,1 nije realna potrošnja. Tu postoji još i faktor razrade motora. Moje je mišljenje da možemo komotno skinuti 1,5 litre na uhodavanje. Ako 7,1 na testu nije realna potrošnja već isforsirana može se zaključiti da bi neka realna potrošnja bila 6 litara. Oduzmemo li litru i pol na razrađivanje motora koje će se neupitno dogoditi spuštamo se na 4,5 litara. Ako se pri tome malo poigramo gasom odnosno budemo pažljiviji smatram da će još litra goriva sigurno biti ušteđena. Tako dolazimo do brojke od 3,5 litre a to je i deklarirana tvornička potrošnja. Eto, a osim uštede na gorivu tu je i element očuvanja planete Zemlje te beskrajna zabava i užitak vožnje na struju. Tko proba struju na automobilu bez nje više ne može. Simply the best.
Cijena je 199 tisuća za prvi paket opreme pa do 225 tisuća za najbogatiji. S napomenom da u prvom paketu opreme ima sve. A što se tiče ekonomske računice ona je održiva jer jedino Toyota za sada nudi hibridne pogone po cijeni diesel modela.
Izgledom novi C-HR vrlo je moderna kreacija Toyotinih dizajnera. Svakako je pohvalno da su se upustili u novi svemirski izgled. Kada god dizajneri naprave neku lijepu kreaciju ona obično ne završi na tekućoj traci. Svaki automobil mora imati prostor za putnike straga i prtljažnik u kojeg nešto stane. Ako napravimo futurističku nisku siluetu moramo biti svjesni da je funkcionalnost smanjena a takav automobil neće dobro proći na tržištu. Dok se zadovolje svi praktični, funkcionalni, sigurnosni kriteriji novi automobil pretvara se u ono što poznajemo i koristimo već jedno stoljeće s malim izmjenama ovako ili onako.
Tako je Toyota s novim modelom C-HR malo riskirala te oduzela dobar dio prtljažnika i putničkog prostora straga ne bi li izašla na tržište s novim malo drugačijim i poprilično lijepim dizajnom koji će zasigurno biti prepoznat od strane budućih kupaca.
S popriličnom rezervom i stavom nepovjerenja prišao sam vožnji. Mnogo prethodnih kritika o CVT mjenjaču koji radi kao i mjenjač skutera doprinijeli su tome. Bestupanjski piramidalni je to pogon za kojeg sam duboko bio zabrinut. Nešto me tjeralo na uvjerenje da to radi po svom, da sklopovi benzinca i elektromotora pocukavaju, pale pa gase u neprimjerenim trenucima a motor zbog VVT-a zavija kao vuk. Pogriješio sam.
Toliku dozu harmonije i sklada u radu nisam susreo kod mnogih klasičnih benzinskih i diesel motora s ručnim mjenjačem. Dapače, mnogi od njih prodali bi dušu vragu da voze tako uglađeno, meko i tiho kao ova nova Toyota C-HR Hibrid.
Automobil na prvu iskazuje dozu aristokracije. Kožni kokpit, kožni volan materijali unutrašnjosti, dizajn instrument ploče u cijelosti napravljen je plemenito. Sve daje notu decentnosti. Lijepo. Ono što nije lijepo, sjedenje je na zadnjoj klupi. Putnici skloni klaustrofobiji ne bi trebali sjesti otraga jer su bočni prozori toliko mali da izgledaju kao puškarnice na bunkeru a naslon za laktove nije u ponudi ni u jednoj opciji.
Dinamika vožnje je odlična, volan je direktan i precizan, ubrzanja su tečna, ovjes je perfektan a paljenja i gašenja benzinskog tihog motora potpuno su neprimjetna. CVT mjenjač odrađuje posao na svoj karakterističan način puštajući okretaje motora prema gore pri dodavanju gasa što pomalo zbunjuje vozača jer se sječe dojam slabijeg ubrzanja ali naravno to nije tako čemu u prilog govore brojke ubrzanja i međuubrzanja. Problem ako to tako možemo nazvati javlja se u jednoj vrsti iluzije. Mjenjač trenutno pusti gasa onoliko koliko smo ga stisnuli pa se to i primijeti a sukladno tom zvuku, nemamo tolika i ubrzanja. Naravno, samo automobili ili motori s gomilom konjskih snaga isporuče trenutno onoliko brzine koliko je sukladno zvuku motora. Eto to je jedini problem CVT mjenjača koji inače radi perfektno onako kao strujni automobili koji uopće nemaju mjenjače pa cijelim ubrzanjem kontinuirano vuku.
Meni je ovo zabavno, odlično, a kada sve to spojim s Toyotinom kvalitetom i 5 godišnjom garancijom postaje vrlo prihvatljiva opcija za kupnju. Ne sviđa mi se zadnja klupa ali sve ostalo, moderan izgled, napredna tehnologija i Toyotina vrhunska kvaliteta spadaju u kategoriju palca gore.
A sada ono najbitnije, potrošnja goriva. Ona je na testu iznosila 7,1 litra na sto pređenih km. Puno. Ali to je tako kod benzinskih motora. Oni uvijek imaju veći raspon od deklariranog od npr. diesel motora. Kada kod diesel motora piše potrošnja 3,5 l na testiranjima nikada ne prelazi 5,5. A benzinci kojima tvornički piše podatak 4,5 litara, na testu uvijek pokazuju 8,5. Deklarirana potrošnja za C-HR glasi ovako. Grad 3,5 vanjska vožnja 4,1 kombinirano 3,8 litara. Kako se na testu uvijek stišće do kraja 7,1 nije realna potrošnja. Tu postoji još i faktor razrade motora. Moje je mišljenje da možemo komotno skinuti 1,5 litre na uhodavanje. Ako 7,1 na testu nije realna potrošnja već isforsirana može se zaključiti da bi neka realna potrošnja bila 6 litara. Oduzmemo li litru i pol na razrađivanje motora koje će se neupitno dogoditi spuštamo se na 4,5 litara. Ako se pri tome malo poigramo gasom odnosno budemo pažljiviji smatram da će još litra goriva sigurno biti ušteđena. Tako dolazimo do brojke od 3,5 litre a to je i deklarirana tvornička potrošnja. Eto, a osim uštede na gorivu tu je i element očuvanja planete Zemlje te beskrajna zabava i užitak vožnje na struju. Tko proba struju na automobilu bez nje više ne može. Simply the best.
Cijena je 199 tisuća za prvi paket opreme pa do 225 tisuća za najbogatiji. S napomenom da u prvom paketu opreme ima sve. A što se tiče ekonomske računice ona je održiva jer jedino Toyota za sada nudi hibridne pogone po cijeni diesel modela.
