Vozili smo novi Toyota Aygo X hibrid, test, malo struje puno kompromisa

Automobil je udoban, ima dobar ovjes kao i većina Toyota modela. Izgled je lijep , moderan, malo povišen. Ima dobre zvučnike i lijep zvuk radija . Auto malo troši. 

Zamjerke idu na jeftinu unutrašnjost, jeftine plastike i goli netapicirani lim na vratima. Nema naslona za ruku vozača i suvozača. Volan se podešava dole gore ali ne i napred natrag. Zadnja vrata, pri zatvaranju lupaju glasno. Zadnja stakla na zadnjim vratima ne spuštaju se već samo malo, ručno izbacuju prema van.

Na zadnjoj klupi mjesta uopće nema. To je cvajzicer.

Što se tiče pogona tu nema nikakvih novosti. Hybridni sistem preuzet je od Yarisa sa malo pojačanim elektromotorom, od nekoliko konjskih snaga više i trocilindarskim benzinskim 1.5, 91 PS već dobro poznatim. 

Po gradu ide dobro ali na autoputu, kao i do sada fali mu snage i već bi bilo krajnje vrijeme da pojačaju taj motor ili ga zamjene za jači i tiši četverocilindrični benzinski. 

Tu je i dalje iritantni CVT mjenjač koji urla i zavija na folgasu. On dobro odrađuje sinkronizaciju struje i benzina ali taj efekat "proklizavanja kuplunga" (uz napomenu da ga nema) je nepodnošljiv.

Na ravnom pri punom gasu osjeća se da je kratak te ga treba stalno kontrolirati i korigirati na volanu. 

Opći dojam je tak tak... Mali je to auto spartanske unutrašnjosti i dosadnim pogonom. Malo troši ali mu fali snage na benzincu. 

Toyota su kvalitetni automobili pa će i novi Aygo trajati dugo i malo trošiti. 

Zamjerke još idu na servise koje je potrebno raditi svakih 15 000 km što je pre često budući da automobil pola puta prelazi na struju koja se ne servisira. 

Zatim na lošu unutrašnjost i iritantni CVT mjenjač. Ništa novo na hybridnom sustavu. Slab motor. Kod brzog i naglog ulaska u lakat zavoj čudno zabacuje zadnji kraj. Uzrok je u relativno uskom, kratkom i visokom automobilu .

Očekivao se novi motor 1,5 četiri cilindra ali očito su to ostavili za neku drugu priliku tokom 2026 godine, njihove rođendanske godine.