Izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju


Onako na prvu, konačno nešto dobro, mogućnost da penzioneri povećaju svoja primanja, super. Izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju i mogućnosti zapošljavanja te primanja pune mirovine obradovala je sve.

Ljude trebaju u poljoprivredi, turizmu, trgovini i tu nema dvojbe to su već davno trebali napraviti. Svi bi bili sretni i zadovoljni. Dobro, nebi baš svi, recimo poduzetnici se pitaju zašto moraju plaćati socijalno i mirovinsko penzionerima koji to već imaju. 

U zadnjih nekoliko dana dvoje ljudi mi je reklo: 'Uskoro odlazim u mirovinu ali već drugi dan nastavljam raditi na istom radnom mjestu'. 

Zamislimo... kako će izgledati odlazak u penziju naših političara. Penzija 15 000 kuna (iz proračuna) a već drugi dan nastavlja posao 'savjetnika' na daljinu s plaćom (iz proračuna) koju si sam odredi, 15 ili 20 tisuća pa ukupno prima (iz proračuna) 35 tisuća kuna režući masline do kraja života. Sve po zakonu.

Zamislimo... da stotinu tisuća uhljeba, zaposlenih po šumama, vodama, javnim i državnim poduzećima, općinama i birokracijama odluči otići u penziju i nastaviti raditi dalje na pola radnog vremena. 
Država će tako vlastitim penzionerima plaćati zdravstveno, mirovinsko, plaću i penziju. Jer ako sada sjede po pet na jedno radno mjesto i ne rade ništa zašto ne bi tako nastavili i dalje, ali tada nebi trebali ni dolaziti na posao. I tako do kraja života, kaže zakonodavac, dok se osjećaju za to sposobni. Sjajno.

A zamislimo bezbrojne mogućnosti obećanja, stranaka, svojem članstvu o lagodnom životu odlaskom u mirovinu. Jer zašto bi uhljebi bili Omertom vezani samo za vrijeme trajanja radnog staža kada to mogu biti i za vrijeme cijelog života.

Zamislimo... ako trećina sadašnjih penzionera shvati ovu divnu mogućnost pa preko veze potraži fiktivni posao u državnim službama i javnim poduzećima i umjesto samo penzije počnu primati i plaće i penzije i to do kraja života. To ne bi podnio ni proračun USA. 

Ali koga od njih to briga, država neće potonuti preko noći. Bankrot u praksi traje cca 30 godina. To i naši političari, domoljubi, vrlo dobro znaju. A kada za to dođe vrijeme napustit će brod.

Zato narode, boji se hadezeovih monstruma i kad darove nose.