Televizijska država


Ako ste pokušali izvaditi građevinsku dozvolu susreli ste se s bezbroj administrativnih nebuloza. Treba za to, godina i pol. Na televiziji maksimalno 30 dana a u pojedinim slučajevima i samo 2.

Ako ste pokušali odjaviti se s jedne adrese jer ste prodali stan, podmirili sve režije i obavijestili o tome sve nadležne institucije i besposlene birokrate, pojedine uplatnice stizat će vam s novim izračunima još godinama. Na televiziji to traje nepunih nekoliko minuta.

Ako ste se priupitali kako to da sve veći broj vozača vozi kroz crveno svijetlo a policije nema. Na televiziji policija neumorno radi.

Ako ste nedajbože krenuli kod doktora na neki spec. pregled prije ćete čudom ozdraviti nego dođete na red. Na televiziji to ide kao podmazano. Naravno ako imate čime mazati. Sudstvo, da i ne spominjemo.

Ako taknete u bilo koju državnu instituciju dići će vam se kosa na glavi od neučinkovitosti koja tamo vlada. Niti jedna ne funkcionica. Na televiziji je sve super.

Trideset godina uhljebljivanja nestručnih, neobrazovanih, nesposobnih a stranački podobnih paraliziralo je ovu zemlju. Uhljebi ne rade ništa, oni samo pitaju: „Zašto bi ja...“ i tako redom. 

Paraliza sustava tolika je da joj se ne vidi kraj. Grčki je to scenarij. Silazna putanja nezaustavljivog  poniranja. Mladi, obrazovani i pametni, cvijet hrvatskog društva, odlaze iz ove besperspektivne zemlje a glupi glasaju za hadeze. Oni koji su otišli šalju novac, bdp malo raste a političari trljaju korumpirane ručice. Bolje rečeno svoja korumpirana kopita.

Na televiziji je sve super a u praksi sve ide nizbrdo. Prava televizijska država ili ti Potemkinova sela* na moderan način.

*Potemkinova sela je fraza, koja označava nešto - što u stvarnosti ne postoji, već postoji samo kao privid i kulisa. 

Ta metafora nazvana je po ruskom feldmaršalu i knezu Grigoriju Aleksandroviču Potemkinu, koji je u vrijeme Rusko-turskog rata (1806–1812) postao guverner novoosvojenih krajeva - Nove Rusije (Krim i crnomorsko primorje). Potemkin je tada po opustjelim stepama južne Rusije dao sagraditi pored puta, kojim se carica Katarina Velika sa svojom pratnjom trebala kretati - lažna sela kulise, s lažnim seljacima (manekenima), lažnim pastirima i lažnim stadima (koja su premještana po potrebi). Time je obmanuo caricu Katarinu Veliku, koja je prolazeći tuda 1787. na svom putu za Krim, vidjela lažnu sliku brze i uspješne obnove kojom je rukovodio Potemkin. 

*Ovo pojašnjenje je za prave hrvate 1/1, domoljube, vjernike, većinsko stanovništvo Hrvatske sa završenom osnovnom školom.