Kružni tok


U Hrvatskoj se zadnjih godina nakotilo bezbroj kružnih tokova. Imaju li oni svoju pravu prometnu svrhu ili su sagrađeni iz nekih površno estetsko političkih interesa. Susreo sam se s njima brojnim kojim nisam vidio svrhu a osvrnuo bih se na njih četiri.

Prvi je u Istri. Na običnoj lokalnoj cesti po kojoj tamošnje stanovništvo već desetljećima mirno vozi osvanuo je kružni tok na T- raskrsnici. Samo dvije se ceste susreću, glavna i sporedna. Do sada su vozači sporedne prišli pogledali ide li tko s lijeva i uključili se u promet.
Ok. Ovi na glavnoj vozili su neopterećeno i brzo u odnosu na sporednu jer su na glavnoj. Ali sada je niknuo kružni tok. Vozila glavne ceste pri dozvoljenoj brzini od 80 km/h koče do zaustavljanja jer sada moraju ući i izvoziti mali, spori, neugledan kružni tok. Od kada je postavljen sada se pred njim stvaraju kolone. 
Ima li takav kružni tok ikakvog smisla?

Drugi je u Velikoj Gorici pored Zagreba. Na staroj jednosmjernoj obilaznici s dva vozna traka po kojoj je do sada fantastično tekao promet,  sinkroniziranim semaforima, niknuo je kružni tok. Sada se dva traka prisilno, stupićima, pretvaraju u jedan ne bi li se ušlo u tok, izvozilo, pa potom opet nastavilo vožnju dvima voznim trakama. 

Naravno gdje god se dvije trake uguravaju u jednu dolazi do velikih gužvi i opasnih situacija. Uvidjevši da su pogriješili, lokalne vlasti su: Logično bi bilo, vratili na staro i maknuli to promašeno prometno rješenje. Ne, oni su dvjesto metara dalje napravili još jedan isti takav koji sada ponovo prekida vožnju dviju traka i sabija ponovo u jednu za prolaz kroz tu opet neobjašnjivu glupost. Do sada na vrlo prohodnoj obilaznici niknula su dva mala kružna toka i pretvorila prohodnu obilaznicu u neprohodnu obilaznicu.
Imaju li ti kružni tokovi ikakvog smisla?

Treći su u Varaždinu. Nanizani su kao gljive poslije kiše. To su akrobacije kakve svijet još nije vidio. To su kružni tokovi s različitim ulascima i različitim izlascima. S više traka. Prestrašno. Niti u jednom nisam znao pravilno ući i pravilno izaći. To su kreativno apstraktne iluzionističke prometne gluposti neshvatljive normalnom čovjeku. Moje četrdeset godišnje vozačko iskustvo nije dovoljno da se snađem u tako zajebanom kružnom toku. 
Imaju li takvi kružni tokovi ikakvog smisla?

Četvrti se nalazi na otoku Krku. Na do sada potpuno benignoj raskrsnici glavne i sporedne omišaljske ceste nedaleko krčkog mosta niknuo je kružni tok a uz njega i jedan od bezbroj križeva s pripadajućim vjerskim rekvizitima.
Ove godine u smjeru kopna stvarale su se enormne, rekordne kolone, kao nikad do sada, dugačke dvadeset kilometara. Kolona koja se ne kreće, stoji. Kolona koja se ne stvara na krčkom mostu već na monstruoznom kružnom toku u kojem pravo prvenstva imaju vozilima u samom toku. Vozila se približe i zaustavljaju.
Strašno. Da stvar bude gora napravljen je još jedan odmah poslije mosta na kopnu, pazite sada ovo, na podvožnjaku Jadranske magistrale. 
Upravo da ne bi bilo gužve prije nekoliko godina napravljen je podvožnjak ispod Jadranske magistrale i promet je tekao kao po loju. Dok se nije netko sjetio i dolje ispod nadvožnjaka na odlično jednostavnom i prohodnom podvožnjaku sagradio neprohodan i vrlo čudan kružni tok ispred kojeg se sada stvaraju kolone i do pet kilometara po, pazite sada, novo izgrađenoj obilaznici koja je trebala smanjiti gužve pri prelasku Hreljina. 
Ima li to smisla?

Sada bi netko od tih lokalnih čelnika trebao pojesti govno i reći. Ja sam kreten koji je potpisao ovo prometno čudovište, ja sam kreten koji sada snosi odgovornost i sam sebi dosuđujem zatvor u trajanju od deset godina. Za primjer drugima koji će, nadam se, poći mojim stopama i priznati da su kreteni koji kao i ja uništavaju sve pred sobom već punih trideset godina.
Devedeset posto kružnih tokova sagrađeno je bez prometne potrebe a to je prohodnost cestovnog prometa na raskrsnicama s pet i više pravaca na jednom sjecištu. Lokalni političari u svom bunilu grade tokove najčešće tamo gdje ne treba. Ali kružni tok je nešto što s lakoćom i na brzinu mogu baciti u facu svojih glasača. On se vidi on je lijep on je nov.
Baš ih briga za gustoću prometa, nesnosne gužve, bijes vozača, stres, mržnju i ono najgore, ugrožene živote.

P.S.
U Zagrebu upravo počinje rekonstrukcija rotora na Slavonskoj aveniji. Godinama vozim preko njega i nikada nisam čekao duže od 15 sekundi. Ne vidim nikakav razlog za takve radove. Rotor je funkcionirao dobro. 
Kada se napravi podvožnjak ostat će nejasan odvojak za Botinec i ono što je najbitnije gužva s rotora, koja se sada disperzirala mnogim izlaznim kanalima, sada će se jednostavno preseliti na prvi sljedeći semafor onaj  kod zagrebačkog velesajma. Što ćemo onda?
Ima li to smisla?

P.S.
HRT beskrajno reprizira ideološke i vjerske emisije koje služe za reviziju nečasne povijesti. Ono što bi zaista trebalo stalno reprizirati je: Seriju „Prosjaci i sinovi“, film „Hrvatski Ustav“, engleski dokumentarac „Grčki scenarij“ i maestralni film Romana Polanskog ''Pijanist" nagrađen s nekoliko Oskara

P.S.
Na odmorištu pored krčkog mosta odakle puca prelijepi pogled na Kvarnerski zaljev niknuo je gigantski križ. Vidi se eto, čak i iz svemira. Svakom turisti 'dobrodošlica'.