Promet – platforma tihog užasa koju smo PRISILJENI dijeliti svi (1. dio)
Malo koja platforma, ako ne i jedina, okuplja toliko različitih ljudi s različitim životnim interesima i stavovima kao cestovni promet motornih vozila. Svi voze. Pametni, obrazovani, inteligentni, sposobni, glupi, neobrazovani, neinteligentni, psihopati, debili, patološki slučajevi, ubojice, nasilnici, skromni, bahati, stari, mladi, lijevi, desni, radikalisti, teroristi… svi.
U Njemačkoj pri namjeri polaganja vozačkog ispita polaže se jednostavan 'idijoten' test kako bi se eliminirao onaj broj ljudi koji u prometu zaista nemaju što tražiti. Kod nas toga nema, tu su svi rođeni s malom maturom pa se oblokavaju do rekordnih 7 promila i voze. Tri, četiri i pet promila alkohola u krvi, za volanom, u pojedinim regijama Hrvatske je standard. Zato se zaustavljaju usred tunela, voze u suprotnom pravcu, parkiraju usred zavoja.
A gdje je tu policija? Nestala, nema je. Pojavljuju se na televiziji s nekakvim marketinškim forama, tipa – 'Martinje, policija zaustavlja nesavjesne vozače'. Evo nas – 'počela je škola'. U praksi, nema ih nigdje. Telefonira se u vožnji, gleda u poruke, pješaci hodaju kroz crveno, vozači voze kroz crveno, preko pune crte i znakovi se ne poštuju.
Stječem dojam da je zadnjih godina na snazi tihi štrajk policijskih radnika. Male plače, podrapane košulje, rasklimana vozila. Pa kako će takvi predstavljati autoritet nekoj posrnuloj starici koja mrzovoljno prelazi pješački prijelaz na kojem je upaljeno crveno svijetlo. Mlađi kadrovi policije naprosto zaziru od kontakata s poludjelim penzionerima koji više ne mare ni za što. Samo viču psuju i galame na mladu generaciju zaboravljajući da su i sami nekada bili mladi. Mladi policajci radije se prave da nisu ništa vidjeli nego da pokusaju porciju srama kada tako neki uvaženi stari smrdljivko, iskolačenih očiju, kroz gebis popljuje njihovu košulju vičući neke nebuloze koje nitko ne može razumjeti. Bolje ih je izbjegavati nego se s njima svađati.
A hodaju po gradu goli do pasa, u tramvajima i autobusima tuku se za stolice, a onda kada sjednu iz kratkih hlača vire im jaja, kopaju nos pa prst brišu o stolicu, samo gledaju gdje je neki red da brže bolje stanu u njega. Radikalno su desno ne zbog političkog uvjerenja već zbog vlastitog razočarenja u svoju djecu i unuke koji ih smatraju zaostalima, koji ne žele slušati njihove vrijedne misli, ne uvažavaju ih kao vrhovne mudrace i ne pitaju za njihov dragocijen savjet.
Garderoba im je ista zadnjih trideset godina. Zato mrze sve oko sebe a kroz političku glupu spiku kompenziraju svoje osobne frustracije. Pa što onda jedan golać u policijskoj uniformi, ima pitati jednog takvog kapitalca…
Nastavlja se…
