Toyota Yaris i hrvatska rupa

Yaris spada u kategoriju automobila od 80-85000 kuna. A hibridna izvedba s najboljom opremom u kojoj opet nedostaju stvari poput desnog sjedala reguliranog po visini, naslona za ruku na stražnjem sjedalu,  lumbalne potpore na prednjim sjedalima, unutrašnjost u svijetloj boji  ili ne daj bože sjedala na struju, košta 130 000 kuna. 


A to je rang boljih automobila poput Megana, Golfa, Fokusa ili Astre. A ako ovu četvorku malo 'popunite' popnete se na 200 000 kuna a tu kategoriju čvrsto drže Pasat, Mondeo, Talisman, Superb ili C 5. Ako opet ovu četvorku malo 'popunite' dogurate do 300 000 kuna a taj rang drže BMW, Mercedes, Audi ili Volvo, itd. itd. 

I tako se neprekidno vrtite u začaranom krugu automobilskog 'kolektivnog monopola'. Da, monopola jer su svi postavili neprobojne zidove cijena, drže se zajedno, monolitno i ne postoji na tržištu marka automobila koja bi svojom nižom cijenom a dobrom kvalitetom narušila taj 'prekrasan sklad' istih cijena, uvjeta i opreme. I tako se koprcamo u nametnutom krugu kojeg su smislili marketinški genijalci velikih kompanija u svrhu 'otmimo im sve do posljednje pare' i njihovog ogromnog i basnoslovnog profita i zarade. A onda se tu još nakači država sa svojim reketarenjem zvanim porez, i to ne jednim već nekoliko, onoliko koliko im treba i cijena se pretvara u nerazumno visoku, previsoku. 

Automobili su danas veoma skupi. Počinju s trik cijenom koju ne uzima nitko jer uključuje zastarjeli motor i lošu unutrašnjost pa se zatim vrtoglavo penje za jednu ili čak dvije početne ukupne cijene. Na Hrvatskom tržištu situacija je jadna. Oduvijek su tu dolazili modeli manje vrijednosti, slabe ponude boja, modela i mehanike. Primjera radi danas svaka tvornica automobila nudi po nekoliko hibrida ili električnih automobila. Ali ne i u Hrvatskoj.
Bio sam uvjeren da će se ta ponižavajuća situacija promijeniti ulaskom u EU, ali ništa se nije promijenilo i dalje spadamo u kategoriju – smeće. Veselio sam se ulasku u Europsku uniju. Mislio sam, eto konačno odlazimo na zapad, napuštamo ovu balkansku krčmetinu. Ali ništa. Šupak svijeta, korumpiranih sudaca, bijednih političara, neobrazovanih glasača, mafijaškog biznisa. Kaže se: "Svaka zemlja ima vlast kakvu zaslužuje". Nikada do sada ta izreka nije bila toliko ponižavajuće istinita. Sve više postajem svjestan da ne poznajem ljude oko sebe i pitam se 'jel moguće to ikada promijeniti'. Izgleda da nije.

Zato bješte mladi što vas noge nose jer je ovo zemlja staraca, propalog biznisa, propalica i klera. Ovo je zemlja najmanjih satnica, plaća i mirovina. U njoj se poslovi rade putem lažiranih natječaja i podmitljivih državnih službenika. Da nema dva mjeseca turizma ovo bi bila najsiromašnija zemlja na svijetu. Zato bješte mladi ljudi jer sutra neće biti bolje. Čekajući 'bolje sutra' prođe pola života a i cijeli. Tu 'bolje' nije na vidiku.

Mnogi su poput javne televizije, pravosuđa ili birokracije shvatili da ne treba biti niti lijevo niti desno, već oboje. Pa kako koja opcija pobijedi oni samo okrenu kapute i opet ne rade ništa. Još nedavno takvo prostituiranje je bilo sramotno a sada je kvazi 'mudro'. Polako ali sigurno cementiramo 'loše' a 'dobro' prolazi i sigurno odlazi.

Tko je kriv…?
Dosta je bilo onog 'pa nećemo sada tko je kriv', gledajmo u budućnost…
U socijalizmu su, kao i danas postojale 'seljačine'. Tada su to bili veliki drugovi a danas su veliki desničari. Za Tita bi nam oči vadili. Neobrazovani su, agresivni, glupi i previše piju, kako onda tako i danas. Govore s naglaskom na prvi slog. Tako isto govore Srbi. I to im ne smeta. Pa mi Hrvati oduvijek smo govorili s naglaskom na predzadnji slog. Cijepljeni su od logike i zdrave pameti. Zato je sada Tito zločinac a Stepinac svetac. Ubijati Srbe je 'dobro' a ustaše zločin. A kada shvate da se s tim netko ne slaže rado bi ga iz Hrvatske protjerali ili još bolje u neki logor zatvorili. Kada će tome doći kraj? 

Nikada, jer dva smo svijeta različita. U socijalizmu su kopali kanale a sada su mainestream. Tekući guzičari odmah im se priklone jer oni su i tako tu samo dežurne kurve koje se povijesno priklanjaju kamo god treba.

Pa kako onda dalje…? 
Prestati gledati televizor i čitati novine, isključiti Internet. Otići na pusti otok i živjeti u skladu s prirodom. Iskoristiti tu privilegiju, dok se još može, jer kako sada stvari stoje s ovoliko budala na ovome svijetu u dogledno vrijeme više ništa neće biti kako prije.

Prije godinu dana izgrađena je ova nova lijepa ograda u gradu Zagrebu. Na mjestu prolaza napravljena su vrata. A onda su neki 'pametni' ljudi odlučili pokidati ogradu i napraviti nova njihova 'vrata'.
Ovo je tužan primjer hrvatske poante i hrvatskog naroda. Daš im vrata a oni ne znaju kroz njih već potrgaju ogradu i prolaze kroz rupu pored vrata.
P.S. Važno je napomenuti da vrata nikada nisu bila zaključana.