Dacia Duster

Prije nekoliko dana dobio sam ponudu da isprobam Dacia Duster. Običan je to automobil o kojem se nema što napisati. Otišao sam, pogledao ga ga, uhvatio za kvaku od tanke crne savitljive plastike i odustao. Imao sam dojam da će se potrgati. Zahvalio sam na ponudi da isprobam Dacia Duster i otišao.

Vrata su šuplja, prazna, lagana a glasaju se najjeftinijim zvukom koji sam imao prilike čuti. Bio sam uvjeren da prvo mjesto čvrsto drži mali Opel Karl. Njegov jeftin i šuplji zvuk izaziva jezu ali prevario sam se. Dacia Duster a vjerojatno i sve ostale Daciae definitivno nemaju konkurenciju. Najjeftiniji i najlošiji je to dojam ulaska u vozilo uključujući tanku, crnu, glatku, jeftinu, lošu plastiku koja prekriva cijelu unutrašnjost armature, vrata, podova, krova i sjedala. Zaista je bez konkurencije. Najjeftiniji i najlošiji dojam na tržištu automobila. Nije čudo što joj cijena 99 999 kuna.

Automobil daje dojam alata za prijevoz radnika a ne automobila za prijevoz putnika. On je idealan kao vozilo Vodovoda i odvodnje pri odlasku radnika u šumu na postavljanje odvodnih cijevi. Pa kada završe posao u blatnjavim čizmama sjednu i prebace se u bazu. Daciu zaključaju i ostave tako do sutra a potom ponovo s njom u šumu. 

Takav dojam ostavlja nova Dacia izvana i iznutra. Automobil je to prošlog stoljeća bez većih ambicija, male cijene. Može se koristiti u poljoprivredi, šumarstvu, lovu i ribarstvu (za prevoz ribe od brodice do peškarije). U Lici i Gorskom Kotru. Za Velebit nije sposoban jer ne posjeduje potrebnu robusnost i kvalitetu. To je jeftin automobil za selo i seljaka. Kome treba takav, tu je, Dacia Dusterrr.