Vozio sam crossover Suzuki S-CROSS 1.0, tri cilindra i 112 benzinskih konjskih snaga te 1100 kilograma ukupne težine


Automobil spada u kategoriju običnih komercijalnih vozila relativno niske cijene, dobre kvalitete. Nema tu nikakve posebne senzacije dapače poprilično je dosadan vanjskim izgledom i unutarnjim uređenjem.



Suzuki je tu zaigrao na kartu relativno raskošnih dimenzija (Lx4300, Wx1785, Hx1585) za kategoriju automobila koji starta od 119 tisuća kuna. Pa tako u unutrašnjost stane pet natiskanih putnika. Lumbalna potpora na prednjim sjedalima nije u ponudi ni u najskupljem modelu od 204 tisuća kuna a za te novce već možete birati i te kako bolje i opremljenije automobile. Njegova unutrašnjost je za pužev korak odmakla od najjeftinije ponude plastike one u Vitari u kojoj je unutrašnjost lošija samo kod nekih radnih dostavnih vozila.

Cijeli paket S-CROSS djeluje kao da se trudi zadovoljiti ukus ljudi treće životne dobi. Penzioneri će zasigurno biti prezadovoljni njegovim izgledom i njegovom jednostavnošću uporabe. Budi sjećanje na one jednostavne mobitele s velikim tipkama za bake i djedove. Njegov motorčić od tri cilindra neće uplašiti svog jahača. Svojim zvukom i temperamentom uveliko podsjeća na legendarnu Peglicu iz osamdesetih prošlog stoljeća. Mora mu se priznati mala potrošnja od 4 litre ali i ona je uvjetovana usporenim kretanjem i reakcijama vozača od kojeg se očekuje beskrajno strpljenje. Ako strpljenje pukne onda i potrošnja pukne na osam litara.

Upravo njegova relativno mala težina od 1100 kg omogućava ovom malom motoru od jedne litre da pogura ovaj automobil do 180 km/h s  ubrzanjem od 11 sek do sto. Ovo ubrzanje nije upečatljivo i daje dojam slabijeg za skoro dvije sekunde. Posjeduje turbo rupu koja se dobrano osjeti pri naglom dodavanju gasa ili brzom prešaltavanju brzina u više stupnjeve prijenosa. Isto tako vrlo nespretno djeluje pri prešaltavanju u niže brzine dodavanjem među-gasa u neutralnom položaju mjenjača.

Zatvaranje vrata podsjeća na prazni metalni hamper. Kada smo već kod lošeg dojma koji se stvara pri zatvaranju prednjih vrata definitivno najlošiji zvuk i najlošiji dojam od svih ostavlja mali OPEL KARL.

Suzuki se u zadnjih 25-30 godina od sportskog Swifta za mlade potrudio evoluirati u dosadne modele za stare.