Isprobao sam veliki Volvo SUV XC 90 na oranicama Male Mlake



Na južnoj strani grada pripremio je Volvo off-road stazu za modele s pogonom na sva četiri kotača. Angažirali su ljude koji se time bave, dovukli tešku mehanizaciju, buldožere, rovokopače i kamione te od oranice pored nogometnog igrališta isprojektirali i izdizajnirali vrlo zahtjevnu i tešku off-road stazu u samom žitkom blatu i oranici Male Mlake.


Na potezu od Zagreba do Velike Gorice odmah kod Buzina skreće se desno pa poprijeko do stare Sisačke ceste a potom preko oranica Malomlačkom do Igrališne ceste 25 gdje i završava nogometnim igralištem po kojem je zadnja dobila ime. Uzduž je to plodnih oranica Male Mlake. Prolazeći pored njih vjerojatno bi svakom prva asocijacija bila prekrasni, domaći, raznovrsni poljoprivredni proizvodi poput ukusne mrkvice, korabe, karfiola, zelja i krumpira. Ali ne i meni. Prva asocijacija bila je kako tu smrdi kada se u proljeće ta polja pognoje s domaćim stajskim đubrivom ili ti domaćim stajskim drekom. Pa kad na to užegne sunce danima se tu ne može normalno disati. Pomislim jadni ljudi, al navikli su, valjda niti ne primjećuju to više.

Vozim minut ili dva kad ugledah dugačku ogradu usred polja i oranica. Pomislim što ograda tu radi pa tko bi živio usred pognojenog polja. Ograda se proteže dobrih tristo i više metara uz cestu potom kroz oranicu okolo u obliku prave kocke. Vidi se kroz nju, plet je bravarski bijele boje. Vozim, gledam, iznenađen sam. Ima tu svega. Od parkova, nogometnog igrališta, autohtonih kuća, nekakav pogon-zgrada, pomislih za izradu kobasica, rustikalna zgrada, ceste, parkirališta, državničke zastave, kuće za stanovanje, klupe... svega ima, baš svega.

Nije mi jasno što je to i čije bi bilo to zdanje-imanje. Na sredini ugledah nešto nejasno, golemo kao trojanski konj, al tko bi bio toliko lud da drži trojanskog konja u vlastitom dvorištu. Zaustavim automobil, stavim naočale za posebne daljine i tada shvatim. To je ogromna metalna skulptura domaće životinje bika. Proradi kliker… ovo imanje je Fiolićevo. Fiolića mesara, Sanaderova komedijaša, saborskog zastupnika. Pa da, samo bi on to mogao tako poslagati. Smijem se...lijepo je to, istovremeno i nekako čudno, teško za opisati, treba to vidjeti.



Vozim dalje i nakon nekoliko minuta dolazim do Igrališne 25, nogometnog igrališta Male Mlake i Volvo off-road brutalno zahtjevne staze. Tu su automobili, tu su Volvo instruktori i ljubazni domaćini Volvo Kia Zagreb prodajne mreže. Odmah mi savjetuju da sjednem kao kopilot s instruktorom da mi pokažu stazu i daju savjete kako ju proći a potom da sam sjednem za volan i krenem u vrlo blatnjavu avanturu. Staza je zastrašujuće isprojektirana. Tu su duboke rupe u zemlji u koje se treba spustiti a potom iz njih strmo popeti, uzbrdice pod nemogućim nagibima za penjanje a potom naglo na nos spuštanje, valovi naredani jedan za drugim koje treba prolaziti koso jer pravocrtnim kretanjem automobil sjedne trupom na njihov vrh, duboko blato puno vode, velika visoka uzbrdica, slalom lijevo-desno i još nekoliko nagnutih zavoja po kojima treba iz vana klizati prema unutra, bočni zidovi od zemlje a sve za podlogu ima mekanu mokru blatnjavu zemlju. Nimalo ugodan ambijent za pogledati a kamoli za voziti tako veliki SUV poput Volva XC 90 teškog preko dvije tone. Imao sam prilike testirati taj automobil na asfaltu i znam da je Volvo u suradnji s Kinezima napravio fantastičan posao i izvanredan SUV automobil koji se na asfaltu pretvara u mali sportski pri čemu nestaje njegove težine i volumena. Pravo čudo. A sada imam priliku uvjeriti se kako taj isti automobil funkcionira na prezahtjevnoj off-road stazi u Maloj Mlaki nedaleko Zagreba grada. Pomislih, neću valjda ostati zatrpan u jednoj od tih jama zajedno s moćnim SUV-om.



Krećem...mjenjač u drive, gas od 1200 do 1800 okretaja u minutu, volan bježi lijevo-desno, zemlja ga nosi a automobil ljulja kao u tijestu. Toliko duboka zemlja zaustavila bi nepovratno svaki osobni automobil već na prvom metru poligona i bez traktorske vuče ne bi ga bilo moguće vratiti na cestu. Volvo nezaustavljivo gazi tu zemlju i probija se napred. I on djeluje kao da ga nešto štišće u grlu, al ipak se neda. Kada stvar postane bezizlazna kao na primjer pri vrhu jake uzbrdice, s pogledom u nebo, treba držati gas i strpljivo čekati da on sam sve odradi. Naime on preraspoređuje snagu motora na svaki pojedini kotač ovisno o signalima koje prima s podloge i malo pomalo uspinje se na vrh. Tako savladava svaku zemljanu prepreku. S obzirom da na automobilima nisu bile specijalne off-road gume već obične svakodnevne koje su bile potpuno zapunjene pedalj debelim slojem blata pohvale su još veće i ozbiljnije. Snaga i krutost karoserije primjetna je u svakom trenutke vožnje. S onako dobrim svojstvima na asfaltu i hrabrim držanjem na oranici te sigurnosno neupitnim karakteristikama možemo se potpuno pouzdati u golemog Šveda.

Sa XC 90 Volvo se repozicionirao cijenom pa sada u startu preskače konkurenciju. Isporučuje kožu u seriji i još neke dodatke pa ako vam se iz nekog razloga ne dopada njemačka trojka eto odličnog izbora.



Na asfaltnom parkiralištu pored off-road poligona Volvo je izložio i svoja tri top modela. XC 90 T8 Hybrid s 400 konjskih snaga, svoju novu limuzinu S 90 s 225 PS i pravu poslasticu S 60 Polestar s 375 konjskih snaga. Polestar je švedska tuning firma za trkače prepravke i friziranje Volvo modela. Ljubazni domaćin pozvao me na jednu kratku vožnjicu uskim selskim cesticama Male Mlake Polstarovim S 60 s 375 konjskih snaga. Za volan je sjeo Polstarov vozač, domaćin otraga a na mjesto kopilota moja malenkost. Sjeo sam vrlo nisko jer znam iz ranijih iskustava da je tako najbolje kod automobila s eksplozivnim ubrzanjima. Ako sjedite visoko onako ležerno, pozli vam u sekundi. Krenuli smo punim gasom uskim cesticama koje presijecaju velike oranice. Ubrzanja su žestoka, ispod 5 sek. Pogon je quatro, ispaljivanja su golema, užitak je beskrajan. Potisak u leđa pri svakom ravnom djelu ceste je divan. Automobil je tih niti usis niti ispuh nisu smetali okolnoj flori i fauni. Gume su već bile pri kraju pa se osjećalo proklizavanje u zavojima. Danas, mladi sportski vozači upravljaju vrlo mirno. Naime na svakoj situaciji automobil odrađuje svoj dio posla pa treba samo pustiti da posloži parametre stabilnosti, proklizavanja, ubrzanja, mijenjanja brzina i još štošta u toku vožnje. Moj stil malo je drugačiji, pomalo starinski. Ja mnogo radim volanom, mjenjačem, kočnicom i gasom. Eto…

Uglavnom bilo je prelijepo provozati se sportskim automobilom, punim gasom, uskim cesticama Male Mlake i spasiti živu glavu iz dubokog blata off-road Volvo poligona.

Pozdrav