Vozio sam SUV Toyota Land Cruiser 2.8 D, taj auto nevalja ništa, baš ništa

Toyota Land Cruiser 2.8 D
      Oduvjek smatram da japanske automobile kupuju škrtice. Njihovi vlasnici tri puta izračunavaju isplati li se više staviti automobil na vlak ili ga voziti sam kada putuju na more. Tu kalkuliraju i s krovnim boxom u kojeg trpaju svoja ronilačka odijela. Izračunavaju koliko auto troši više ako je box na krovu a koliko bi koštalo slanje boxa zajedno s automobilom na vlak. Itd. Itd.

       A onda rone s patkicama u pličaku jer su izračunali da ih punjenje kisika dođa jeftinije ako bla, bla, bla...Nekad treba i nešto platiti i potrošiti osobito kada su automobili u pitanju. Nije da nas ne žene ali takva je igra. Platiš pa se klatiš odnosno voziš.

      Dizajn japanskih automobila nikada mi nije lego. Naime, oni to neznaju napraviti. Ako se dizajn napravi po modi s linijama i čoškićima onda zastari preko noći. Ako ga radiš po sistemu ninđa kornjača kako to rade istočnjaci onda to izgleda onako: „Baš je dobar...kiseli osmjeh...da super je...opet kiseli...da mu udovoljiš...a ustvari najradije bi mu rekao: “Auto ti sliči na ikebanu, stari moj, pa kaj si to kupio, kaj te nije sram vozit se u tome“. A on tada kreće iznositi verbalnu dosadnu ofenzivu  pozitivnih karakteristika svoga istočnjačkog ljubimca i svoju obranu o ispravnoj odluci kupovine baš tog automobila. Dosadno. A voze ko neke stare babe. Ako se dizajn radi kao što ga rade majstori dizajna Šveđani onda linija traje vječno. To Japanci neznaju napraviti. Točka.

    
Toyota Land Cruiser 2.8 D
 SUV Tojota Lend Cruiser je velik i dosadni auto. Ničeg tu nema novog. Sjedneš otraga, dosadno. Sjedneš napred, dosadno. Jeftina plastika odasvud. Ima tu doduše svega, kamera, gumbići, radari, jeftina koža, svašta-nešto...
Vrata se zalupe onako kantasto. Miris po novom nije dobar. Upališ diesel motor i slušaš. Motor radi kamionskim zvukom. Kreneš, automatska getriba šalta sporo, previsok je, osjećam se za volanom kao da upravljam kamionom. Gume balonke ne pridonose ničem. Prelaz preko ležećih policajaca je uobičajano loš, lupa. Nema tu očekivane udobnosti koje bi trebale proizaći iz takvih guma. Brza vožnja u zavojima izgleda ovako. Nalaziš se na krovu nebodera koji se naginje na vjetru a tamo negdje dole zavijaju velike balonke. Razmišljaš, jer to traje i traje, hoće li se već jednom vratiti natrag u balans. Naravno, nisu to neke velike brzine. Na ravnom vuče slabo a potrošnja raste na 12 -13 litara. Naglo kočiš a prevelika težina  prebacuje se preko prednje osovine, kao da ćeš pasti na nos.

Toyota Land Cruiser 2.8 D
Uglavnom ovaj auto slabo ide, teško koči, loše leži, puno troši a uz sve to i puno košta. Cijena potpuno opremljenog je oko 84 000 eura. Jedna gore jedna dole ovisi gdje se kupuje. Prodavači se vade, kao, s toliko opreme premium brendovi bi koštali 150 000 eura. Ali fučkaš ti svu tu digitalu na dinosauru. Auto prvo treba voziti a onda sve ostalo. A istina i kod premiuma je to enormna cijena. On možda može preko potoka bolje od drugih i kroz šumu ako to ikome treba ali i u to sumnjam s obzirom na njegovu veliku težinu. Možda s vitlom ako mu se podpomogne privezanim za neko drvo. Možda ako mu neka ljepotica, u minici, namigne. Za tu namjenu ionako se koriste oni pro kockasti Land Roveri.  Ne za ljepotice već za potoke.

Eto, toliko o Toyoti Land Cruiser 3.0 diesel.


Toyota Land Cruiser 2.8 D

I was driving the SUV Toyota Land Cruiser 2.8 D, the car wrong nothing, nothing


       Always think that Japanese cars are buying stingy. Their owners three times calculate whether it is worth more to put the car on the train or drive it alone when traveling on vacation. There is calculating roof boxom in which stuffing their wet suits. Calculated how much the car will consume more if the box on the roof and how much it would cost to send a box along with a car on the train. Etc...