Toyota Corolla 1,8 Hybrid, tehnički podaci, specifikacije, dimenzije, cijene, test
Auto izvana izgleda lijepo ima dobru bočnu siluetu, lijepo izgleda sprijeda i straga. Naprosto vapi za širokim kotačima ali ne visokih felgi kakve se danas nose već upravo obrnuto, malih niskih cca 13 cola s vrlo širokim gumama. Auto djeluje nisko, spušteno i s takvim malim valjcima izgledao bi kao prava bomba.
Malo pojačana baterija i malo jači elektromotor s novim upadate softvera novu Corollu čini izrazito uravnoteženom u radu benzinskog i električnog motora. Upravo slabiji motor u odnosu na Toyotin 2.0 benzinac koji se ugrađuje u snažniju Hybridnu izvedbu, čini tu harmoniju boljom jer se slabiji motor manje i sporije vrti te je idealan za sinkroni rad. Jači motor često zbog svoje eksplozivnosti iskače iz ritma i pokušava se nametnuti kao dominantan a u tim kombinacijama benzinski motori su u odnosu na elektromotore kao trinaesto prase i nikako ne mogu biti dominantni već obrnuto samo smetaju harmoniji glatkog rada, snažnog i dominantnog elektromotora.
Corolla 1,8 Hybrid istinski malo troši. Taj model nema donju granicu male potrošnje kao npr. snažniji koji ispod 3,8 l nejde nikako niže. Prosjek snažnijeg je 4,2 l.
Evo nekoliko primjera male potrošnje modela 1,8 Hybrid. Npr. Dionica Zagreb - Karlovac stara cesta potrošnja 2,8 l na sto km. Dionica Zagreb - Varaždin stara cesta potrošnja 2,6 l. Dionica Samobor - Čatež 1,9 l. Jedan sat gradske vožnje 2,2 l. Folgas na autoputu 6,7 l. Potrošnja svih šest ljetnih mjeseci uključujući grad, lokal i auto put 3,3 l. U zimskim mjesecima potrošnja se popne na 3,7 l. Tada češće uključuje benzinski motor jer je potrebna toplina kabine koja dolazi radom benzinskog motora. Radna temperatura motora je vrlo niska, 60° C. Zato nije upitno zagrijavanje motora. Koliko god malo da radi, zagrijan je uvijek na radnu temperaturu. Mali auti malo troše. Tiha je, uravnotežena, izbalansirana i malo troši. Oko ovih brojaka potrošnje nisam se puno trudio. Dobro, možda sam ja ipak majstor za napraviti nisku potrošnju ali to ne znači da to ne može postići bilo koji vlasnik Toyote kada ju provalja kako ona diše. Treba gasom što više koristiti elektromotor a to se može. Što više otpuštaš gas to bolje. Tako je isprogramirana stvar. Ako mislite da Toyotini Hybridi koriste elektromotor samo kod zaustavljanja i kretanja, varate se. Neprekidno i stalno elektromotor uskače u pomoć. I na autoputu pri punom gasu i na lokalnim cestama gdje prosjek vožnje na struju prelazi 55% i u gradu gdje taj prosjek prelazi 75%. Pri kretanju moguće je voziti na struju do brzine od 90 km. On tu bateriju puni brzinom munje pa opet prazni i tako stalno. Nikada ju ne prazni do kraja tako da uvijek ima u njoj rezerve za uzbrdo, gas do daske i slično. Dobro je to isplanirano. Ta kombinacija dvaju motora je fakat fascinantna. Funkcionira odlično. Uložili su očito u to puno truda. Toyote su zanimljivi automobili. Treba dosta vremena da se čovjek na njih navikne a kada se to dogodi tada je to ljubav pregolema. Super su i za sporo i za brzo. I na kočenju i u zavoju. Ali s napomenom privikavanja jer nema ničeg od onog što smo naučili o vožnji s mjenjačem s okretajima motora, s međugasom s postavljanjem auta u zavoju i sl.
Ovjes je uobičajno Toyota odličan ali se gume moraju malo ispumpati od tvornički deklariranih vrijednosti. Ovjes je bolji na neravnim cestama nego na autoputu. Na modu Eco ta uglađenost postaje još bolja.
Mjenjač je CVT bezstupanjski. Proizvodi efekt proklizavanja kuplunga ili zvuk skutera. Kod 1,8 taj efekt je podnošljiviji a kod 2,0 izraženiji upravo zbog eksplozivnosti jačeg benzinskog motora. Ja mislim da bi idealan hibrid bio dizel motor sa električni motorom, to proizvodi Mercedes.
Imam zamjerku na preosjetljiv prednji radar koji me stalno alarmira crvenom bojom na instrument tabli pri brzoj vožnji, kao napravio si ovo...napravio si ono...prebrzo, uspori...pazi crta, pazi auto... a pri tome ne svijetli neka mala lampica već cijela instrument ploča.
Toyota ima tehnologiju ugrađenog elektromotora u mjenjaču pa se snaga elektromotora prenosi na kotače preko mjenjača što je odlična kombinacija. Za razliku od raznoraznih sirovih isporuka snage s elektromotora postavljenih direktno na kotače. Takvi automobili se bacakaju i na ravnom ih je nemoguće smiriti.
Toyotina tehnologija definitivno je najbolja na svijetu. Automobili su im besprijekorni i vječni. Štede na jeftinoj plastici unutrašnjosti. Vrata, poklopac motora, poklopac zadnjeg prtljažnika itd. djeluju kao da su napravljeni od papira. Takav je dojam. Inače svi modeli imaju pet zvjezdica na Europa Encap testovima sigurnosti. Kada se isprobaju Hybridi drugih marki poput Renaulta ili Peugeota oni debelo i daleko zaostaju za Toyotinim modelima takvog pogona. Što se tiče Corolle, ukupna ocjena je svakako kupiti, odličan je to auto.
Ali svi ti novi pogoni su dosadni i beživotni kada ih se vozi godinu i duže. Motor ne možete upaliti, ne možete ga ugasiti, ne možete turirati. Sve radi sam, diže gas, spušta gas. Umjesto da stišćeš gas, otpuštaš gas. Vozi se po inerciji. Tu ne možeš pokazati vozačke vještine. To ne postoji. Ali što je tu je. Nova stvarnost. Osobno, teško se nosim s tim . Kada se poželim zvuka i mirisa Castrola odem na Grobnik. To nisu automobili za drajvere...
A kada probam ponovo benzinski ili diesel sa mjenjačem sam sebi kažem, prošlo svršeno vrijeme. Pa tek na njima onaj promašeni sustav start/stop od kojeg mi se povraća. Na nekim modelima se uopće ne može isključiti a na ostalima mora se isključivati svaki puta kada se sjedne za volan, ako ga ne želite. Strašno.
I što sad...?
Navikavati se na novo i gotovo. Nema druge.
Većinu testa odradio sam na slovenskim lokalnim cestama. Volim lokalne ceste jer su mirne i opuštajuće za razliku od psihodelije gradskog prometa i stampeda auto puteva. Volim slovenske ceste jer su lijepo uređene i glatke sa prekrasnim okolišem širom cijele Slovenije. Slovenija je prelijepo uređena zemlja, gradovi su uredni, čisti, obnovljeni, nema smeća, nema šikare, nema zapuštene prirode, prava evropska zemlja. Dođe mi da plačem kad vozim ovom našom zapuštenom Hrvatskom.
Od sada pa nadalje slovenske ceste zamijeniti ću Istarskim pomalo masnim koje se nadprosječno skližu. I Istra je lijepa, ali sa ne baš osobito pametnim ljudima...više su onako, šumeći a što južnije to je naravno tužnije i primitivnije.
Mislim da će uskoro, ako nisu već i sada, ova testiranja automobila postati potpuno besmislena. Auti voze po svom, sve više autonomno, rade kako im se radi, voze kako im se vozi. Imaju iste elektromotore, iste baterije, istu opremu, isto voze, pa šta onda da se testira. Samo im se radi reklama kao da je već nema dovoljno. Koliko su samo PR i marketinškog materijala pročitali braća Matija i Andrija Lovrec u emisiji Automagazin. Pa samo to i rade, čitaju propagandne materijale koje im serviraju marketinške agencije pojedinih auto kuća. Pa radije onda gledam Fio Šou. Ali nebitno... danas su šumeći, ionako, mainstream.
A ova autonomna vozila... meni su posve neshvatljiva. Čemu to, čista glupost. Čar je u vožnji a ne u voziti se.
Ili još veća glupost, robotizirani taxi. Električno vozilo sa dodatkom gomile kamera i sofisticirane opreme koja košta enormno skupo. Pa koja bi firma za taksi usluge sa tako skupim vozilima ostvarila pozitivan profit. Npr. Cameo, uzima na lizing najjeftinije, Dacije, Škode i još kažu da zarađuju malo. A kako bi tek bilo da uzmu nekakve električne automobile koji sami voze. Koji su enormno skupi. Besmisleno.
Cijena. U Hrvatskoj Toyota Corolla 1,8 Hybrid košta 33 400 eura početna cijena. U Toyota centar Ljubljana dakle u Sloveniji košta 28 000 eura na cestu. Novi Prius Plug-in Hybrid u Hrvatskoj košta 49 000 a u Sloveniji 41 000 eura. Mogao bih tako nabrajati u nedogled. U Sloveniji nema trošarine, nema Posebnog Poreza na vozila, manji je PDV, manje se plaća na CO2 uglavnom tako je svugdje osim u Hrvatskoj. Ako pomislite, sada smo u EU idemo kupiti auto u Ljubljanu. Može, ali država se potrudila da stvar zakomplicira do te mjere da ćete sigurno izgubiti volju. Tu nas žene ko budale. Tu nas žene jer jesmo budale. Da nismo, ne bismo trpili ovo što trpimo. Da nismo imali bi bolju vlast. Da nismo budale ne bismo birali budale. Svaki narod ima vlast, nažalost, na svoju sliku i priliku.